Vinarstvo u Vižinadi od antike do danas
Arheološka nalazišta i razni povijesni zapisi pokazuju nam da Vižinada kao naseljeno mjesto postoji još od prapovijesti. Kroz antiku i srednji vijek, pa sve do danas, opstala je kao autentično istarsko naselje jedinstvenog geografskog područja i klime s autohtonom proizvodnjom koju njezini stanovnici njeguju naraštajima kroz obiteljsku tradiciju. Jedno od prepoznatljivih obilježja Vižinade duga je povijest lokalnog vinarstva koja se razvijala usporedno s narodnim običajima, povijesnim i gospodarskim okolnostima te s razvojem novih tehnologija.
Područje Vižinade smješteno je na brežuljkastom terenu ispresijecanom dolinama i prožetom brojnim izvorima i vodotocima. Geomorfološka konfiguracija njezina tla nije se značajno mijenjala tijekom stoljeća, a oduvijek je bila pogodna za razvoj raznih poljoprivrednih kultura. No, oduvijek se najviše pažnje pridavalo uzgoju maslina i vinove loze, kako za osobnu uporabu, tako i za trgovinu.
Još od antike, Vižinada se nalazila na strateški važnom sjecištu puteva. Ovim područjem prolazila je Via Flavia, najvažnija antička cesta koja je povezivala tri rimske kolonije u Istri – današnje gradove Trst, Poreč i Pulu.
Vinogradarstvo i vinarstvo Vižinade spominju se već u srednjovjekovnim pisanim izvorima, a u 17. stoljeću spominje se čak 15 sorti vina prisutnih na ovom području. Tršćanski liječnik i povjesničar, Prospero Petronio (1608.-1688.), u svom djelu Delle memorie dell’Istria, sacre e profane (1681.) opisuje Vižinadu kao „mjesto koje obiluje zdravim zrakom i dobrim teritorijem na kojem se, uz žito i ostale urode, u velikim količinama proizvodi i odlično vino.“
U 18. se stoljeću ovdje ozbiljnije odvija prodaja vina. Vinogradi su tad zauzimali gotovo 600 ha općine, a proizvodnja je nadmašivala lokalne potrebe zbog čega se višak prodavao uglavnom u Trstu.
U 19. stoljeću dolazi do ozbiljne krize vinarstva u Istri. Nametnici i bolesti vinove loze zaprijetili su uzgoju velikog broja sorti. U borbi za opstanak, porečka poljoprivredna ustanova uložila je u znanstveno-istraživački rad i obrazovanje stanovništva u poljoprivredi te su uvedene brojne inovacije. Time su zauvijek napušteni stari načini i razvilo se vinogradarstvo kakvo danas poznajemo.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće uslijedio je potpuni gospodarski oporavak obnovljenih vinograda, a s njim je procvala i trgovina vina. Tome je nesumnjivo pomogla izgradnja željezničke pruge Trst – Poreč, poznate kao Parenzana ili Vinogradska pruga, koja je prolazila i kroz Vižinadu.
Pri početku ove nove ere istarskog vinogradarstva, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, don Michele Facchinetti u svojoj publikaciji piše o Vižinadi kao jednoj od najvinogradarskijih područja istarske provincije koja proizvodi „odlično vino visokog sadržaja alkohola i izražajne boje.“
Tad su vinogradi, uz goveda, predstavljali najveći izvor prihoda za stanovnike Vižinade, a vino je imalo i važnu ulogu u narodnim običajima. Za dan zaštitnika sv. Jeronima, Facchinetti piše o okupljanju mještana kao „o veselom druženju koje protječe u bezbrižnom ozračju, kada se prijatelji okupe na koji sat i ležeći u travi obilno objeduju i piju refošk, a djeca veselo skaču naokolo..“ O ovom pučkom običaju u razdoblju prije Drugog svjetskog rata piše i A. Fragiacomo, rođeni Vižinadež: „U stankama orkestra, obilno se pilo čuveno vino iz Vižinade tako da su glazba i ples postajali još zanosniji i dinamičniji“.
Preporod istarskog vinarstva u 20. stoljeću donio je i značajnu promjenu – dok su ranije oko 90 % vinogradarskih površina zauzimale crne sorte, od sredine 20. stoljeća omjer se preokrenuo u korist bijelih, ponajviše bijele istarske malvazije. No, odlično su uspijevale i strane sorte poput Pinota bijelog i sivog, Traminca, Cabernet Sauvignona, Muškata bijelog, Semillona, Muškata ruže i drugih.
U devedesetim godinama prošlog stoljeća dolazi do udruživanja vinogradara i vinara preko udruge Vinistra čime mali vinari počinju pomalo osvajati vinsku scenu. Kvaliteta vina neprestano je rasla, a priznanja su počela stizati i iz inozemstva. Prvo značajno priznanje stiglo je upravo u Vižinadu – malvazija Marijana Armana bila je prva istarska malvazija koja je 2010. osvojila Veliko priznanje (Gran menzione) na međunarodnom natjecanju i izložbi vina Vinitaly u Veroni. U međuvremenu su vižinadski vinari postali nezaobilazni sudionici raznih nacionalnih i internacionalnih vinskih ocjenjivanja nastavljajući osvajati medalje i priznanja čime su potvrdili koliko su vinarski važan dio Istre.
Kroz stoljeća geografskih i društveno-političkih promjena te izazova prirode, stanovnici Vižinade uspjeli su očuvati ovo mjesto u njegovom autentičnom obliku. Ono je kao stvoreno za uživanje u darovima zemlje i vinograda usavršenih ljudskim znanjem, voljom i ljubavlju prema tradiciji. Ovo je početak vinske priče Istre koja se nastavlja razvijati i dalje.